петак, 21. октобар 2011.

Žižak


Nisam ja plašljiva srna koja govori strahove svoje.
Srce maleno moje velike molitve izgovara
i tvrdo kamenje kleše.
Mogu da budem ko pjena.
Mogu ko stijena.
Mogu ćuteći da blenem u nebo
i zauvijek ostanem prikovana uz oblak.

Ali ne mogu da spriječim glas tuge
da izgovara me kroz riječi,
goreći kao žižak u mrkloj noći
čekajući da se ugasi.

Нема коментара:

Постави коментар